Inhalte von YouTube werden aufgrund deiner Cookie-Einstellungen nicht angezeigt. Akzeptiere die funktionellen Cookies im Cookie-Banner, um den Cookie-Richtlinien von YouTube zuzustimmen und den Inhalt anzusehen.
Geografski Položaj
Župa Gornja Dubica pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji i nalazi se u doborskom dekanatu s još
četrnaest župa u tom dijelu bosanske Posavine. Sjedište župe nalazi se u selu Gornja Dubica, oko 10 km sjeveroistočno od grada Odžaka. Krajolik omeđuju i oblikuju dvije rijeke - Bosna i Sava.
Bosna dotječe s juga i ulijeva se u Savu koja struji sa sjevera. Planina Vučijak uokviruje ovo područje sa zapada. Krajolik je većinom ravničarski, a manjim dijelom močvaran i brežuljkast. Kroz
župu prolazi regionalna cesta od Odžaka prema Bosanskom Šamcu.
Župna zajednica se sastoji od šest naselja: Gornja i Donja Dubica, Osječak, Papučija, Vojskova i
Zorice. Prije zadnjega rata imala je 5.460 vjernika, koji su živjeli u 1.250 obiteljskih kuća. Jedna polovica izbjeglih vjernika se vratila do godine 2000. Danas ih ima 1.500 jer je godine 2001.
od tadašnje župe odijeljeno Novo Selo i utemeljena nova župa. Pored župne crkve imaju još tri područne ili filijalne crkve.
Povijest
Još u 16. i 17. st. na ovom području postojale su župe Vasiljevo
Polje i Radunjevac. Također je u Modriči bio franjevački samostan i crkva sv. Ilije proroka. Za vrijeme bečkog rata (1683-1699) oni su porušeni, a njihovi vjernici prognani.
Dubica je najstarija župa na ovom području. Ona je nasljednica
stare matične župe Podvučjak, koja je nastala u 18. st. Poslije podjele velike samostanske župe imenom Velika (danas Plehan). Tako je Podvučjak obuhvaćao današnju župu G. Dubicu, Potočane,
Svilaj, Odžak, Pećnik, Brusnicu, Posavsku Mahalu, Prud i N. Selo.
Župa Podvučjak vodila
je svoje matične knjige krštenih od 1748. godine. Zbog raznih problema za vrijeme turske vladavine župa je mijenjala svoje sjedište: od Pećnika, preko Jakeša do Potočan. Za jedno dulje razdoblje
njezino posljednje sjedište nalazilo se u Gornjoj Dubici sve do 1855. godine. Otada je dosadašnja župa Podvučjak podijeljena na dva dijela: na Dubicu kao matičnu župu, koja zadržava sve župne
matične knjige i na novu župu Potočane kao svoju prvu „kćer“.
Godine 1858. franjevci su osnovali prvu pučku školu u Dubici i
držali su u njoj redovitu nastavu.
Tijekom vremena broj vjernika u župi Podvučjak (Dubica) se kretao
ovako: 307 vjernika (1742. god.), 1.270 (1761.), 2.645 (1813.), 2.409 (1877.), 4.121 (1935.). Nakon popisa stanovništva koncem 19. st. župa G. Dubica obuhvaćala je sedam sela: Gornju i Donju
Dubicu, Balegovac, Mrku Adu, Prud, Vlašku Malu, Vojskovu i Zorice. U tim selima bilo je 574 nastanjenih kuća, u kojim je živjelo ukupno 3.080 ljudi.
U lipnju 1992. godine sve je katoličko i muslimansko stanovništvo
u našoj regiji moralo pred velikosrpskom ratnom agresijom izbjeći u susjednu Hrvatsku ili dalje u zemlje zapadne Europe (većinom Njemačku, Austriju i Švicarsku). Poslije potpisivanja daytonskog
ugovora (1995.g.) pojedinci su se počeli vraćati u svoje razorene kuće. Na svetkovinu sv. Josipa 1996. godine slavljena je na ruševinama stare župne crkve u G. Dubici prva sv. misa nakon rata,
kojom je označen početak organiziranoga povratka stanovništva i obnove njihova zavičaja.
Broj vjernika se značajno smanjio kao zbog ratnog progona tako i
zbog kasnije diobe župe. Početkom 2011. godine naša je župa brojila 557 naseljenih kuća, u kojim je stalno živjelo 1.482 vjernika.
Inhalte von Google Maps werden aufgrund deiner aktuellen Cookie-Einstellungen nicht angezeigt. Klicke auf die Cookie-Richtlinie (Funktionell), um den Cookie-Richtlinien von Google Maps zuzustimmen und den Inhalt anzusehen. Mehr dazu erfährst du in der Google Maps Datenschutzerklärung.